Ankica Anchie Biskupović - Poezija
Moderator 
PROLAZNOST II
(Ogledalo bez milosti)
Ogledalo više ne reflektira-
ono optužuje
ono optužuje
Ne lice,
nego sve što si izdao
da bi ostao mlad
još jednu laž
nego sve što si izdao
da bi ostao mlad
još jednu laž
Godine ne dolaze
one se talože
u pukotinama glasa,
u načinu kako izgovaraš “sutra”
kao da ga još imaš
one se talože
u pukotinama glasa,
u načinu kako izgovaraš “sutra”
kao da ga još imaš
Ruke su ti nekad bile obećanje
Danas su dokaz
Danas su dokaz
Dokaz da si držao,
a nisi čuvao.
Tražio si svjetlo u tuđim očima,
ne shvaćajući
svjetlo koje tražiš
nije za gledanje,
nego za sagorijevanje
a nisi čuvao.
Tražio si svjetlo u tuđim očima,
ne shvaćajući
svjetlo koje tražiš
nije za gledanje,
nego za sagorijevanje
I izgorio si
Tiho
Bez svjedoka
Tiho
Bez svjedoka
Žena koju si imao
nije nestala
Pretvorila se u istinu
koju nisi mogao podnijeti
nije nestala
Pretvorila se u istinu
koju nisi mogao podnijeti
Zato si birao iluzije
mlađe, tiše,
lakše za slagati
mlađe, tiše,
lakše za slagati
Ali tijelo pamti
Koža zna
Dodir više ne vara
Koža zna
Dodir više ne vara
U svakom zagrljaju
čuje se odjek praznine
koju nisi priznao
čuje se odjek praznine
koju nisi priznao
I sad stojiš
ne pred ogledalom,
nego pred presudom
ne pred ogledalom,
nego pred presudom
Ne pitaš više:
“Tko sam bio?”
“Tko sam bio?”
Pitaš:
“Je li ostalo išta
što se može spasiti?”
“Je li ostalo išta
što se može spasiti?”
Tišina odgovara
Ne kao kazna
nego kao jedina istina
koju više ne možeš izbjeći
Ne kao kazna
nego kao jedina istina
koju više ne možeš izbjeći
Ankica Anchie Biskupović
Humanist, Poetessa, Author
Humanist, Poetessa, Author
